Gerhard KowaĹ• i Johanna V. Crighton, o inkluziji i integraciji u Hrvatskoj i našoj školi


Pristup s vizijom napretka


Obilazak vaše škole bila je jedna od najsvjetlijih točaka našeg putovanja u devet zemalja uključenih u projekt. Posebno me se dojmio vaš izvrstan odnos s lokalnim vlastima i roditeljima.



Nakon obilaska naše škole koja je uključena u OECD-ov projekt, savjetnik u programu za kooperaciju sa zemljama nečlanicama OECD-a Gerhard KowaĹ• i savjetnica za obrazovanje u Velikoj Britaniji Johanna V. Crighton, donijeli su zaključke koje vam prenosimo.

Koje je korake potrebno poduzeti kako bi se povećao stupanj inkluzije u Hrvatskoj?
Između devet zemalja koje smo posjetili tijekom nekoliko posljednjih mjeseci, Hrvatska se ističe i glede zakona (koji se snažno temelje na Konvenciji o pravima djeteta), i glede stupnja inkluzije u redovitom školskom sustavu. Naravno, nije bilo moguće tijekom dvodnevnog posjeta donijeti čvrste zaključke o svemu što se događa u školama u Hrvatskoj, no naš je dojam da se u Hrvatskoj posebnim (obrazovnim) potrebama pristupa s vizijom napretka i usmjerenošću na dobrobit djece. Ipak, provedba je dijelom onemogućena zbog nedostatka financijskih sredstava, stručnih učitelja i specijalista, te pogodnih objekata (s pristupom za invalidska kolica, sa sanitarijama prilagođenim učenicima s invaliditetom, itd.).
Također, postoje problemi pouzdanog prikupljanja podataka i rane identifikacije (od rođenja do školskog uzrasta) posebnih potreba, kao i rane potpore za roditelje djece s poteškoćama i djece u riziku. Bolji sustav razmjene podataka među ministarstvima i lokalnim vlastima također bi pomogao, kao i bolja poduka učitelja. Iako je inkluzivno obrazovanje u Hrvatskoj praksa već duži niz godina, inicijalno obrazovanje budućih učitelja o posebnim potrebama još uvijek je prilično ograničeno.
Jedna od sjajnih odlika Hrvatske je u tome da prije zavšetka osmog razreda sva djeca koja imaju rješenje o primjerenom obliku školovanja imaju osigurano savjetovanje o odabiru mogućeg zanimanja i usmjeravanju u prikladne srednje škole. Ovo je zanimljiva značajka koju bi mogle preuzeti i ostale zemlje.
Najvažniji korak bio bi osigurati adekvatno financiranje. S trenutačnim naglaskom na nacionalnim standardima i globalnoj konkurentnosti, može se dogoditi da vlade i ministarstva previde činjenicu da su odgovorni za svu djecu, a ne samo za napredne, ili čak prosječne učenike. Školski objekti također bi trebali biti bolje prilagođeni, što znači da lokalne vlasti trebaju biti proaktivnije. Čak i ako u ovome trenutku školu ne polazi ni jedno dijete u invalidskim kolicima, u skoroj budućnosti će biti takve djece.
OECDOECD
Što mislite o inkluziji u našoj školi?
Johanna: S moga stajališta, obilazak vaše škole bila je jedna od najsvjetlijih točaka našeg putovanja u devet zemalja uključenih u projekt. Posebno me se dojmio vaš izvrstan odnos s lokalnim vlastima i roditeljima.
Gerhard: U petom razredu, koji broji 29 učenika, na satu hrvatskog jezika učiteljica vodi živahan natjecateljski kviz. Djeca rade u timovima. Jednu učenicu s posebnim obrazovnim potrebama članovi tima hrabre da kaže odgovor na pitanje, a kada ona uspije, svi učenici, uključujući i one iz suparničkog tima, plješću. Ostatak dana pokazuje da je taj podržavajući pristup djeteta djetetu tipičan za školu. U školi djeluje Klub djece pomagača kojeg čini deset redovitih učenika koji pomažu učenicima s posebnim obrazovnim potrebama u učenju; svakog ponedjeljka organiziraju 'Sat zajedničkog učenja', kao i 'Sat zabave' u posebnom odjelu. Članovi Kluba djece pomagača za djecu s posebnim obrazovnim potrebama mogu postati samo uzorni učenici, pa se smatra privilegijom biti dijelom Kluba.

OŠ Ljudevita Gaja (604 učenika od 1. do 8. razreda), ima inkluzivni pristup od 2002. godine, inspiriran dinamičnom ravnateljicom i predanim učiteljima koji podučavaju s velikom kreativnošću, često s malo materijala i u razredima od 29 do 30 učenika. U školi djeluje školski tim za posebne potrebe, koji se sastoji od 11 učitelja, psihologinje i pedagoginje, a vodi ga ravnateljica. Neki učitelji u svojim prevelikim razredima imaju tri do četiri učenika s posebnim obrazovnim potrebama, a svi imaju različite potrebe, od lake mentalne retardacije do ADHD poremećaja i Downovog sindroma. Škola uspijeva zadržati pozitivno, veselo okružje za učenje, kao i bliske odnose s roditeljima, županijskim i gradskim vlastima. Školu pohađa i određeni broj romske djece; učitelj tjelesnog - koji je i trener nacionalnog juniorskog tima! - kaže da dodatno radi s učenicima s posebnim potrebama. Svu djecu uči plivati (Drava nije daleko!), i romska djeca su u tome vrlo uspješna. 'Oni su školski heroji kada pridonesu pobjedi u košarkaškoj utakmici - zbog toga se osjećaju važnima; roditelji ih dolaze gledati kako igraju, a ostala ih djeca prihvaćaju i dive im se. To ih motivira da nastave dolaziti u školu.
Zbog blizine granice sa Srbijom, istočna Slavonija bila je pogođena ratom 1991. - 1992. godine, posebice Osijek i Vukovar. Tijekom 18 mjeseci sukoba, više od 5 000 ranjenih civila liječili su se u osječkoj bolnici, od toga više od polovice stradalo je od krhotina granata. Bile su uništene i neke građevine u gradu. Nakon 14 godina vidljivo je malo znakova sukoba, a čini se da zajednica cvjeta. Na području ima 70 škola, ali samo 20 psihologa i devet defektologa, od kojih neki rade u specijalnoj školi. Županija financira izdavanje priručnika o posebnim obrazovnim potrebama, a Grad Osijek financira podučavanje učitelja svih osnovnih škola u Županiji osječko-baranjskoj. Grad se iznimno trudi urediti ulice i zgrade tako da budu pristupačni osobama u invalidskim kolicima i ima napredan stav prema potpori djece s posebnim potrebama. Ipak, nisu sve škole spremne biti uistinu 'inkluzivne'.
Učiteljica četvrtog razreda kaže da ima razred od 30 učenika, od kojih četvero ima posebne obrazovne potrebe. Jedno od njih je učenica s lakom mentalnom retardacijom i ima prilagođen program. Svaki dan učiteljica joj dodijeli drugog učenika iz razreda da sjedi pokraj nje i pomaže joj u radu. Ovo je dobro za socijalizaciju, kaže učiteljica, i pomoći će pri prelasku u peti razred, gdje će se dijete morati nositi s većim brojem predmetnih učitelja umjesto sadašnje jedne učiteljice, što je ipak malo lakše. Dodaje da bi svi učitelji koji imaju učenike s posebnim obrazovnim potrebama u velikim razredima rado imali dodatnog učitelja u razredu koji bi pomogao u rasterećenju. Nema novca za didaktičke materijale ili specijalizirane mobilne timove. No, ipak, učitelji kažu kako vole svoj posao i kako su oduševljeni napretkom svojih učenika s posebnim obrazovnim potrebama.
Roditelji kažu da neke obitelji sele kako bi bile bliže ovoj školi; jedna majka kaže da je njeno dijete bilo odbijeno u drugoj školi, ali u ovoj cvjeta. 'Neki romski roditelji čekaju nekoliko godina kako bi upisali svoje dijete u prvi razred kod njima omiljene učiteljice, zato što znaju da će djeca učiti i biti sretna.' Roditelji također kažu da su ravnateljica škole, kao i učitelji, oni kojima se mogu obratiti u teškim trenutcima: 'Oni su uvijek spremni poslušati nas kada ne znamo što nam je činiti.' Među roditeljima postoje određeni kontakti kroz kreativne radionice na kojima se viđaju svaki tjedan, ali ne postoji formalna udruga roditelja. Također su zabrinuti kako će se njihova djeca nositi s nastavkom školovanja: 'Još uvijek postoje predrasude u drugim školama i u zajednici. Ponekad učitelji nemaju strpljenja, a druga djeca koja nisu navikla na njih zlostavljaju ih; kako tada možemo zaštititi svoju djecu?'
I u ovoj školi, naravno, ima problema. Fizička dostupnost djeci s invaliditetom jedan je od njih: postoji rampa na ulazu, ali nema načina za kretanje po školi. Toaleti nisu prikladni ni za jedno dijete, na samo za djecu s invaliditetom. Dobro bi došle knjige i specijalizirana oprema, ali, prije svega, ono što bi uvelike pomoglo jest stručni učitelj asistent u razredu.

Pripremila: Ivana Marinić
Snimio: Ivan Vukojević, 8.a


NAŠA ŠKOLA- MODEL ŠKOLA


U sklopu projekta naša je škola postavila nekoliko ciljeva: osnivanje kluba djece pomagača, prilagođavanje nastavnih tema i jedinica za sve predmete, stvaranje akcijskog plana za integriranje učenika s posebnim potrebama, izrada GAP skala procjena za nekoliko predmeta i edukacija učitelja naše škole.


Naša škola teži promjenama u načinu rada s djecom s posebnim obrazovnim potrebama, zbog čega se i uključila u međunarodni projekt OECD (Organization for Economic Cooperation and Development). Tako su našu školu posjetili savjetnik u programu za kooperaciju sa zemljama nečlanicama OECD-a Gerhard KowaĹ• i savjetnica za obrazovanje u Velikoj Britaniji Johanna V. Crighton, kako bi saznali što više o našem načinu rada s djecom s posebnim obrazovnim potrebama. Ovo je prvi put da su posjetili našu školu i njihovi su dojmovi o njoj odlični. O našem programu za djecu s posebnim potrebama misle da je izvanredan, jer su naši nastavnici strpljivi i vrlo kreativni te imaju mnogo ljubavi i razmijevanja.

Svrha cijelog projekta je stimuliranje i poticanje promjena u obrazovanju koje će zadovoljiti potrebe djece s posebnim obrazovnim potrebama. U ovom projektu sudjeluje više članica s različitih područja, primjerice Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Republike Hrvatske, Kosova, FYR Makedonije, Moldavije, Rumunjske i Srbije. Naša škola je uzor-škola prema čijem će se načinu rada kasnije ravnati sve ostale škole. Predstavnice naše zemlje u projektu su mr. sc. Maja Ljubić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje, naša ravnateljica Aleksandra Krampač-Grljušić i profesorica engleskog jezika u našoj školi, Ivana Marinić. Zašto ravnateljica i nastavnica? Pa kako je naša škola odabrana kao model-škola, prema svim odredbama koje je zadovoljila, stručno se usavršava ravnatelj i jedan učitelj koji će stečeno znanje prenositi i izvan naše škole.
U sklopu projekta naša je škola postavila nekoliko ciljeva: osnivanje kluba djece pomagača, prilagođavanje nastavnih tema i jedinica za sve predmete, stvaranje akcijskog plana za integriranje učenika s posebnim potrebama, izrada GAP skala procjena za nekoliko predmeta i edukacija učitelja naše škole.
Drugi projekt u koji smo uključeni jest projekt prekogranične suradnje s mađarskom školom u Pečuhu, a cilj je toga projekta razmjena iskustava o radu s djecom s posebnim obrazovnim potrebama.
Tako su i Mađari posjetili nekoliko puta naš posebni odjel i pratili nastavu uz pomoć prevoditelja, a kasnije su se zaputili s ravnateljicom i pedagoginjom u razredne odjele. Pitali smo ih koliko djece s posebnim potrebama imaju u školi, na što je njihova ravnateljica odgovorila da djeca s posebnim potrebama čine šesnaest posto njihove škole. Školski sat vode dva nastavnika; jedan koji drži redovitu nastavu i jedan, najčešće defektolog ili pedagog, koji pomaže djeci s posebnim potrebama. U Mađarskoj nema mnogo takvih škola, oni su za sada jedina, no svaka škola koja ima pedagoga može postati poput njihove škole, znači pratiti i program za djecu s posebnim potrebama. Ravnateljica mađarske škole rekla nam je kako im se jako sviđa u našoj školi i da je ovo već druga godina zajedničkog rada te da se raduju zbog nastavka suradnje.

Aldea Budija