Kada smo odredili ciljeve i zadatke za učenika ili učenicu s posebnim obrazovnim potrebama bit će potrebno uvesti određene postupke prilagođavanja kako bi učeniku ili učenici kroz osmišljene zadatke osigurali usvajanje znanja i vještina koji će dovesti do željenih ciljeva. S obzirom na to da se dijete s posebnim obrazovnim potrebama nalazi u razredu s vršnjacima različitih mogućnosti pred učitelja je stavljena nimalo laka zadaća. Na koji se način može svim učenicima osigurati razumijevanje i usvajanje sadržaja, odnosno kako osigurati jednake prilike za sve? Ipak, puno je jednostavnije prilagoditi sadržaje za pojedine učenike nego poučavati paralelno u jednom razredu dva ili tri programa. Prilagođavanjem, dakle, učitelj učeniku pruža mogućnost da se osjeća ravnopravnim dijelom razreda jer sudjeluje u gotovo svim razrednim aktivnostima, a ujedno olakšava i sebi rad u razredu s učenicima različitih mogućnosti.
Pri odabiru postupaka prilagođavanja vraćamo se na sam početak planiranja, proučavamo interese, jake strane i dosadašnja iskustva učenika ili učenice s posebnim obrazovnim potrebama i pokušavamo ih iskoristiti kako bi dijete što jednostavnije i na najkraći mogući način usvojilo potrebna znanja i vještine.
Općenito govoreći u radu s učenicima različitih mogućnosti moguće je prilagoditi same nastavne sadržaje, ciljeve i zadatke, ali i vrijeme usvajanja ili rada na zadatku, količinu pojmova, strategije i metode poučavanja i sl. Svaka prilagodba koja služi svojoj svrsi a to je da učenik ili učenica s posebnim obrazovnim potrebama u integriranom odjelu sa svojim vršnjacima ima priliku i mogućnost kroz individualni pristup razviti svoje vještine i znanja i osposobiti se za sljedeći stupanj školovanja ili zaposlenje, je dobra prilagodba.
Devet načina prilagodbe (Deschenes, Ebeling i Sprague, 1994) jednostavan je i pregledan način prilagođavanja za učenike s posebnim obrazovnim potrebama. Objasnit ćemo na što se svaka pojedina prilagodba odnosi, a zatim navesti primjere za svaku vrstu prilagodbe. U prilogu možete vidjeti kako je moguće ovih devet načina prilagodbe primijeniti pri mjesečnom planiranju za učenike s posebnim obrazovnim potrebama za različite nastavne predmete.
ImageImage

Devet načina prilagodbe

  • 1. Količina
  • 2. Vrijeme
  • 3. Stupanj pomoći
  • 4. Prezentacija sadržaja
  • 5. Težina
  • 6. Iskazivanje znanja
  • 7. Stupanj sudjelovanja
  • 8. Zamjenski cilj
  • 9. Zamjenski kurikulum
Prilagodba količine:
Prilagoditi količinu pojmova koje učenik mora naučiti ili broj zadataka koje mora završiti.
Prilagodba vremena:
Prilagoditi vrijeme koje je potrebno za učenje, završavanje zadatka ili testiranje.
Prilagodba stupnja pomoći:
Povećati ili smanjiti količinu individualne pomoći pojedinom učeniku.
Prilagodba prezentacije nastavnih sadržaja:
Prilagoditi način prenošenja obrazovnih sadržaja učeniku.
Težina:
Prilagoditi razinu znanja, vrstu zadatka ili pravila o tome na koji način učenik može pristupiti radu.
Iskazivanje znanja:
Prilagoditi načine na koje učenik može reagirati na nastavne sadržaje.
Stupanj sudjelovanja:
Prilagoditi u kolikoj je mjeri učenik aktivno uključen u zadatak.
Zamjenski cilj:
Prilagoditi ciljeve ili krajnja očekivanja koristeći iste materijale.
Zamjenski kurikulum:
Osigurati različite upute i materijale kojima će se udovoljiti učenikovim individualnim ciljevima.

Primjeri prilagodba

Količina

  • smanjiti dužinu izviješća, zadatka, teksta, predavanja, i sl.
  • smanjiti broj matematičkih problema, ključnih pojmova, definicija, zadataka i sl.
  • učenik sudjeluje u skupnom radu - izrađuje samo dio skupnog projekta
  • umjesto na cijeloj knjizi za lektiru raditi s učenikom na prilagođenom naslovu ili ulomku
  • smanjiti broj rečenica u diktatu
  • smanjiti broj knjiga koje dijete treba pročitati za lektiru

Vrijeme

  • osigurati dodatno vrijeme za završavanje zadatka
  • pri prezentiranju novih sadržaja odvojiti više uvodnog vremena za razgovor i uvođenje novih pojmova (tzv. pre-teaching)
  • individualizirati vrijeme za izradu projekta
  • dati vremensko ograničenje za rješavanje zadatka
  • pričekati duže na djetetov odgovor/reakciju/...

Stupanj pomoći

  • pomoć učitelja - u trenutcima kada ostatak razreda radi tihu aktivnost ili skupni rad
  • pomoć vršnjaka - kada je učenik gotov s rješavanjem svog zadatka uskače kao pomoć učeniku s posebnim obrazovnim potrebama
  • pomoć para iz klupe - pomaže učeniku pri razumijevanju zadataka, sistematiziranju znanja (podvlačenje ključnih pojmova ili rečenica) i sl.
  • pomoć studenta - sjedi kraj učenika i pomaže mu kad zatraži
  • pomoć volontera - prema naputcima učitelja radi s učenikom na satu ili na dopunskoj nastavi
  • pomoć starijeg učenika - prema naputcima učitelja radi s učenikom na satu, dopunskoj nastavi ili kod kuće
  • pomoć roditelja - prema naputcima učitelja kod kuće uvježbavaju ili utvrđuju sadržaje
  • pomoć stručne službe - pedagog, defektolog, logoped, psiholog, i sl. uzima učenika sa sati koji za njega nisu važni i rade individualno na rješavanju poteškoća

Prezentacija nastavnih sadržaja

  • na ploči, radnom listiću, foliji i sl. koristiti veliki font / krupna slova
  • snimiti lektiru/tekst na stranom jeziku/definicije i sl. na kazetu, kako bi učenik mogao slušati uz čitanje odnosno učenje
  • čitati zadatke iz pismene provjere na glas
  • uz usmene upute dati i pismene ili slikovne upute
  • prije obrade novih riječi ili ključnih pojmova pojasniti ih ili spomenuti u već poznatom kontekstu (tzv. pre-teaching)
  • koristiti računalo na satu (didaktičke igrice)
  • praktične aktivnosti (npr. izrada štapne lutke umjesto čitanja opisa lika iz lektirnog naslova; pripremanje zdravog doručka na satu prirode s temom Zdrava prehrana; izrada robota i upoznavanje dijelova na satu tehničke kulture)
  • izlagati sadržaje uz predočavanje tablica, grafikona, slika i sl.
  • koristiti kartice za poučavanje riječi i pojmova; pomoću kartica je kasnije moguće igrati igru pamćenja, asocijacija, bingo, pogađanja, spajanja, slaganja riječi u cjelinu i još mnogo toga
  • moguće je otvoriti banku riječi i spremati riječi i pojmove u banku u određene ‘trezore’, kao recimo NAUČENO, ZA PONOVITI, ZNAM U POLA NO†I, NIKAD ČUO, ZVUČI MI POZNATO, i sl.
  • staviti naglasak na vizualno: označavanje, isticanje, označavanje različitim bojama, uvećavanje ili smanjivanje materijala, uporaba slika, postera, markera, kreda u bojama
  • poučiti učenike kako izraditi jednostavne umne mape
  • dati ostalim učenicima u razredu priliku za izradu jednostavnih didaktičkih materijala koje možemo koristiti pri prezentaciji nastavnih sadržaja - slova, brojeva od kartona, slika iz novina i časopisa koje prikazuju nešto što će se obrađivati na satu, kartica s riječima, i sl.
  • uprizoriti dramatizacije, improvizacije

Težina

  • podijeliti zadatak na više malih cjelina
  • imati drugačija pravila za učenika (npr. smije koristiti udžbenik pri rješavanju zadatka, dok drugi ne smiju)
  • ponuditi par odgovora od kojih je jedan točan
  • ponuditi model po kojem će dijete izrađivati zadatak
  • ograničiti sadržaj na ključne pojmove
  • koristi strukturirane zadatke s istim ishodom ali varirati složenost zadatka
  • prilagoditi zadatak (npr. mjeri u centimetrima, a ne milimetrima)
  • dozvoliti uporabu kalkulatora, tablice i sl.
  • u tekstu ‘teške’ riječi (rigorozne mjere) zamijeniti ‘lakšima’ (oštre mjere)

Iskazivanje zanja

  • umjesto pisanja diktata učenik treba prepisati riječi na način da ih svrsta u pravi redoslijed (po abecedi, prema veličini riječi, prema tome koliko su mu poznate i sl.)
  • učenik smije koristiti grafičke prikaze za razvoj ideja pri usmenom odgovaranju
  • učenik lijepi pripremljene odgovore na pravo mjesto u radni listić
  • učenik smije usmeno odgovarati umjesto pisati pismenu provjeru znanja
  • učenik smije koristiti bilježnicu, slike, simbole, kartice s riječima dok odgovara na postavljena pitanja
  • učenik pokazuje točne riječi na ploči umjesto da ih izgovara
  • za izradu složenog zadatka učenik ima priliku izabrati skraćeni postupak (neki su koraci već napravljeni)
  • učenik koristi banku riječi/pojmova za dovršavanje zadatka
  • dozvoliti učeniku ponovno pisanje pismene provjere znanja

Stupanj sudjelovanja

  • učenik dijeli učenicima zadatke na karticama
  • učenik ima ulogu voditelja kviza ili slične aktivnosti
  • učenik postavlja drugim učenicima pitanja u vezi obrađene teme (ima u ruci pitanja i odgovore i može kontrolirati daju li vršnjaci točne odgovore)
  • učenik odlazi u tajništvo po kredu, briše ploču, uređuje pano i sl.
  • uključen je u slobodne aktivnosti i aktivnosti na školskom igralištu
  • pomaže učitelju i drugim učenicima održati Power Point prezentaciju (mijenja slajdove na znak)
  • dijeli hranu drugim učenicima svaki dan umjesto jednom tjedno
  • dežura prema rasporedu razrednog odjela

Zamjenski cilj

  • matematika (niži razredi): broji medvjediće koje drugi koriste za zbrajanje
  • umjesto interpretacije literarnog teksta, treba pronaći i podvući pridjeve u tekstu
  • umjesto učenja povijesnih činjenica, treba pomoću slika iz udžbenika opisati kakva se odjeća nosila u tom vremenskom razdoblju
  • umjesto učenja obilježja godišnjih doba, uz pomoć teksta u udžbeniku treba opisati što oblači ljeti, a što zimi
  • umjesto čitanja lektirnog naslova, treba pogledati istoimeni film
  • umjesto pisanja diktata iz stranog jezika, sluša diktat i stavlja kvačice pokraj riječi koje je čuo / čula
  • nabraja pojmove, dok ih drugi trebaju nabrojati i objasniti
  • izrađuje obiteljsko stablo, dok drugi trebaju napisati sastav o svojoj obitelji

Zamjenski kurikulum

  • učenik radi po različitim ili istim materijalima i uputama s potpuno različitim ciljem npr. dok ostali pišu sastavak na engleskom jeziku učenik sa slušalicama na ušima sluša lekciju iz engleskog jezika i pismeno rješava vođene zadatke uz slušanje - učenik ima mogućnost premotavanja ako mu neki dio nije jasan
  • učenik odlazi na vježbe čitanja kod članova stručne službe
  • učenik učenik odlazi u knjižnicu i na računalu igra didaktičke igrice
  • učenik ima individualne zadatke na radnom listiću
  • ukoliko nema zamjenski kurikulum učenik se može neobavezno uključiti u rad i pomagati drugim učenicima, npr. tražiti riječi u rječniku i sl.

U tablici ... shematski je prikazan proces prilagođavanja u kojem uvijek krećemo od djetetovih jakih strana, interesa i potreba, a tek tada razrađujemo ciljeve iz kojih proizlaze zadatci i načini prilagođavanja. Oni su ponovno u suglasju s interesima, jakim stranama i potrebama djeteta, ali i mijenjaju njihovu kvalitetu, te je ponovno potrebno mijenjati ciljeve, a samim tim zadatke i prilagodbe. Planiranje je, dakle, jedan fleksibilan i nikad završen proces.