Maja Ljubić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje

Viđeni, shvaćeni, dotaknuti

Stavove je teško, ali moguće mijenjati, zato je iznimno važno prije svake integracije svakog pojedinog djeteta provesti temeljitu pripremu za njegovo uključivanje, a tijekom cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa iznimno je važna dobra i kvalitetna komunikacija između svih čimbenika te njihova stalna edukacija.

Na naša pitanja o najčešćim problemima u radu s djecom s posebnim obrazovnim potrebama odgovorila je mr. sc. Maja Ljubić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje.

Koje su prednosti integracije u redoviti školski sustav u odnosu na pohađanje specijalizirane škole za djecu s posebnim potrebama?
- Prednosti integracije djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovite odgojno-obrazovne ustanove u odnosu na uključivanje u posebne odgojno-obrazovne ustanove višestruke su kako za pojedinca tako i za zajednicu. Očituju se na socijalnom, emocionalnom, ekonomskom, itd. planu. Osobnog sam mišljenja da je kao ključne ovdje potrebno izdvojiti socijalne učinke ovog modela. Integracija po pitanju socijalizacije pozitivno utječe na samog pojedinca s posebnim obrazovnim potrebama, ali i na njegovu cjelokupnu okolinu, posebice po pitanju prihvaćanja različitosti i suživota s drukčijima od sebe, što je temelj svakog demokratskog društva.

Koje je vaše mišljenje o svakom pokušaju integracije pod svaku cijenu djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovitu nastavu, odnosno, je li svaka integracija opravdana?
- Općenito govoreći, nisam zagovornik isključivosti i poopćavanja, a posebno ne tamo gdje pristup mora biti spreman na stalne promjene i sagledavanje potreba svakog pojedinca. U skladu s time mišljenja sam da integracija u svim slučajevima nije učinkovita niti je u cilju dobrobiti djeteta, posebice ako nisu ostvareni svi preduvjeti. Sustav mora omogućiti izbor svih mogućih modela i oblika odgoja i obrazovanja, pri čemu ipak treba skrbiti da se uključivanje u posebne odgojno-obrazovne ustanove svede na najmanju moguću mjeru i u slučajevima kada je to zaista nužno za primjeren razvoj djeteta.

Novi modeli

Koliko je ukupno zaposleno defektologa i koliko škola pokriva jedan defektolog?
- Zadnje informacije o broju defektologa stručnih suradnika koje imam (podatci dobiveni iz MZOŠ-a od mr. sc. Edite Ružić) jesu iz školske godine 2004./2005., kada je bilo zaposleno 239 defektologa. Matematički gledano jedan defektolog trebao je te školske godine skrbiti o 1.649 učenika cjelokupne učeničke populacije.

Kada će se u svakoj školi u stručnome timu pronaći po jedan defektolog koji bi skrbio o takvoj djeci i pomagao učiteljima?
- Brojčani pokazatelji koje sam prethodno navela, upućuju na zaključak da to nije moguće ostvariti u vrlo skoroj budućnosti, iako svake godine ima pozitivnih pomaka i novi podatci sigurno će ukazati da je već prošle školske godine bilo više zaposlenih stručnih suradnika defektologa. S obzirom na to da je ovdje riječ o vrlo složenoj problematici koja zahtijeva interdisciplinarni pristup, promišljaju se i drugi modeli i načini rješavanja (razvoj «model-škola», kao referentnih centara, organiziranje mobilnih timova iz posebnih odgojno-obrazovnih ustanova, organiziranje mobilnih timova pri jedinicama lokalne samouprave itd.), problema skrbi o svakom integriranom djetetu i pomoći učiteljima koji svakodnevno rade s njim.

Važna je komunikacija

Žale li vam se kada roditelji djece s posebnim obrazovnim potrebama na tretman svoje djece u redovitim školama i zbog čega?
- V. Satir rekao je «najveći dar kojeg mogu dobiti od bilo koje osobe jest biti viđen od nje, shvaćen i dotaknut od nje». Čini mi se da najveće pritužbe u cijelom sustavu odgoja i obrazovanja počivaju na ova tri pojma, jer kod djece s posebnim obrazovnim potrebama ne treba se bojati da ne će «biti viđeni», već toga da ih se ne će gledati.

Kako se takve situacije mogu izbjeći i kako djeci s posebnim obrazovnim potrebama osigurati primjereno pohađanje nastave?
- Najprimjerenije odgovore na ovo pitanje dat ću vam izrekama Konfucija: «dragulj se ne može izbrusiti bez trenja, niti čovjek usavršiti bez kušnji» i B. T. Washingtona: «uspjeh se ne mjeri položajem kojeg je čovjek ostvario u životu, koliko preprekama koje je svladao pokušavajući uspjeti».

Događaju li se sukobi među roditeljima, imaju li neki roditelji nešto protiv da djeca s posebnim obrazovnim potrebama sjede u istoj klupi s njihovom djecom i pohađaju redovitu nastavu kao i njihova djeca? Kako objašnjavaju te svoje stavove?
- Sukobi među roditeljima u doslovnom značenju ne pojavljuju se često, dok su negativni i/ili neodređeni stavovi roditelja djece tzv. redovnog i iznadprosječnog razvoja prema integraciji djece s posebnim obrazovnim potrebama učestala pojava o kojoj govore brojna znanstvena istraživanja provedena u našoj zemlji. Stavove je teško, ali moguće mijenjati, zato je iznimno važno prije svake integracije svakog pojedinog djeteta provesti temeljitu pripremu za njegovo uključivanje, a tijekom cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa iznimno je važna dobra i kvalitetna komunikacija između svih čimbenika te njihova stalna edukacija.

Strah od nepoznatog

Ispričajte nam neki slučaj u kojemu su bila ugrožena prava djeteta s posebnim potrebama.
- Kršenje temeljnog prava djeteta na odgoj i obrazovanje pri kojemu se kao temeljni razlozi odgađanja upisa u školu i/ili ne upisivanja uopće navode arhitektonske barijere najviše me pogađaju, no ovakvi slučajevi sve su rjeđi pa me to istovremeno i ohrabruje da smo na dobrom putu.

Zašto ih ljudi ne prihvaćaju i doživljavaju manje vrijednima?
- U ljudskoj je prirodi da se «boji» novoga i nepoznatoga. Mislim da je neprihvaćanje osoba koje su različite od nas upravo rezultat nepoznavanja osoba s posebnim obrazovnim potrebama i nedovoljne informiranosti o njihovim mogućnostima i potrebama.

Na kakve probleme nailazite u radu s djecom s posebnim obrazovnim potrebama?
- Odgovor na ovo pitanje morat ćete postaviti svojim učiteljicama/učiteljima u školi, jer oni su u svakodnevnom neposrednom radu s djecom s posebnim obrazovnim potrebama, a kada dobijete odgovor od njih, «javite» mi, kako bismo im zajednički pomogli da te probleme riješe.

Pripremila: Aldea Budija, 8.c
Snimio: Ivan Vukojević, 8.a