Međnarodni dan Downovog sindroma

DJECA KOJA UČE ZAJEDNO, UČE I ŽIVJETI ZAJEDNO

Svi smo mi različiti, svi mi imamo svoje sindrome i svi činimo jedan prekrasan mozaik koji se zove život.

Jedno od 650 novorođene djece dijete je s Downovim sindromom koji pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života. Djeca s Downovim sindromom sporije uče, kasnije prohodaju i progovore, ali nisu ništa manje vrijedna od ostale djece.


Slika 1 Kariotip

alt

Kariotip prikazuje broj, veličinu i izgled kromosoma izoliranih iz jedne stanice. Višak cijelog ili dijela 21. kromosoma, potvrdit će dijagnozu Downovog sindroma.

INTEGRACIJA

Pravo osoba s posebnim potrebama na integriranu edukaciju ozakonjeno je 1980. Zakonske odredbe kojima se jamči pravo školovanja takvoj djeci u redovitim razrednim odjelima još uvijek nije doseglo odgovarajuću razinu. Razloge možemo potražiti u velikom broju učenika u razrednim odjelima, nedovoljnom broju stručnih suradnika u školama, nedostataku stručne edukacijsko-rehabilitacijske podrške, nedovoljnoj educiranosti učitelja i sl. Kako bi se postigla kvalitetnija integracija učenika/učenica s posebnim obrazovnim potrebama, nužno je kontinuirano i stručno osposobljavanje nastavnoga osoblja za rad s njima. Postojeće bi se učiteljsko vijeće u školi trebalo osposobiti za rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama kroz procese profesionalnog usavršavanja. Postojeće programe za odgoj i obrazovanje učenika s posebnim obrazovnim potrebama potrebno je osuvremeniti i usustaviti, a nužno je i ustrojiti sustav praćenja takve djece nakon završetka njihova osnovnoškolskog obrazovanja.
Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom procjenjuje da je razina edukacijske integracije nezadovoljavajuća unatoč dobrim propisima.
Image
Djeca s posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na integriranu edukaciju, na socijalnu interakciju s vršnjacima, integraciju u šire socijalno okružje bez izdvajanja iz svoje obitelji. Ipak nerijetko su diskriminirana, označena i izolirana. Obrazovanje, koje je fundamentalno pravo svake osobe, treba težiti inkluziji.
Integracija se shvaća kao uključivanje učenika s posebnim obrazovnim potrebama u redovite razrede dok inkluzija podrazumijeva pružanje jednakih prilika svima (svakom djetetu koje je u nekom smislu različito). Ona bi značila značajnu promjenu u načinu funkcioniranja škole, fleksibilnost u osmišljavanju prilagodbi koje bi zadovoljile potrebe djeteta u odnosu na prilagođavanje nastavnih metoda, tehnika i strategija poučavanja, izrade individualiziranih učeničkih programa i prilagođavanje nastavnih sadržaja.
Kvaliteta inkluzije proizlazi iz zadovoljavanja posebnih potreba pojedinca, ali teži uključivanju društva u cjelinu, osobito lokalne zajednice u kojoj pojedinac živi. Ako se zadovolje potrebe pojedinca, onda se takav pojedinac ne može i dalje smatrati osobom s posebnim potrebama. Postizanje tog cilja osnovna je ideja inkluzije. HNOS daje preporuke odgoja i obrazovanja učenika s posebnim obrazovnim potrebama u redovite osnovne škole kroz: osiguravanje arhitektonske dostupnosti školama, uključivanje učenika s posebnim obrazovnim potrebama u škole u mjestu stanovanja uz izmjene i obogaćivanje programskih sadržaja i oblika rada (diferencirana, bonus nastava), osnivanje lokalnih mobilnih timova (psiholog, pedagog, defektolog odgovarajuće specijalnosti) i osposobljavanje učitelja za rad s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama. Isto tako predviđa promjene u zakonu i provedbenim propisima, ali i u opremanju škole didaktičkim i rehabilitacijskim sredstvima i pomagalima uz naglasak na zajedničkoj aktivnosti i odgovornosti svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, roditelja, izvanškolskih institucija i cijele lokalne zajednice.
Važnost rada s ovom populacijom učenika je iznimno važna za društvo. Svako dijete ima svoje individualne kvalitete i posebne zahtjeve, koje škola mora uzeti u obzir. Svi učenici s posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na individualizirane pristupe, prilagođene ili posebne programe poučavanja. Za to je nužna dodatna edukacija kojom bi učitelji bili osposobljeni za izradu, izvođenje i evaluaciju obrazovanja i odgoja učenika s posebnim obrazovnim potrebama.

Aleksandra Krampač-Grljušić